Kako medijske kritike i „istrage“ ozbiljno promašuju suštinu
Prava priča o Shen Yunu
Sjedio sam u publici na nastupu Shen Yuna prošle godine i posmatrao plesače u lepršavoj svili kako klize preko pozornice, dok je svaki njihov pokret bio šapat nečega drevnog i neslomljenog.
Pozorište je bilo krcato — još jedna rasprodana predstava, jedna od hiljada širom svijeta. Poslije nastupa ljudi nisu mogli suzdržati utiske — „nadahnjujuće“, „puno nade“ i „dirljivo“ slijevalo se s njihovih usana, kao odjek onoga što sam čuo od publike u Londonu, Taipeiju i svugdje gdje Shen Yun gostuje. To je bio mali uvid u meteorski uspon i rast Shen Yuna.
Pomislili biste da takav uticaj zaslužuje poštovanje, ili barem radoznalost. Umjesto toga, Shen Yun dobija zajedljive naslove i pokušaje raskrinkavanja.
Od avgusta 2024. samo je New York Times izbacio najmanje deset tekstova koji komadaju Shen Yun. Bockanja o previše sati, previše rigora, došaptavanja o „kultu“ i „propagandi“. Zar se šalite?
Naravno, Shen Yun dobija i pohvale — čitave talase pohvala. Ali klevetnički tekstovi pokušavaju ih zaglušiti. I odvlače pažnju od prave priče — ili je čak zakopavaju.
„Shen Yun prikazuje kulturu koju Peking želi izbrisati, duh koji ne mogu ubiti. Mi smo u ratu — a ljepota i istina naše su oružje. Svaka rasprodana predstava jedna je dobijena bitka.“
Dok ovi tekstovi marljivo sitničare o privatnim životima umjetnika Shen Yuna, naša braća i sestre po Falun Gongu u Kini broje svoje posljednje udisaje — pritvarani, mučeni, umirući svakoga dana.
Ovo za nas nije samo predstava. Ovo je pojas za spasavanje. I velika američka priča o uspjehu koju su pojedini mediji previše slijepi ili pristrasni da vide.
To je nepravda prema svakom čitaocu — ako ne i prema više od milijardu ljudi u Kini koji trpe nezamislivo ugnjetavanje i kojima Shen Yun daje nadu.
Kina o kojoj se ne priča
Dozvolite da naslikam sliku koja im promiče. Upravo sada, u razgranatoj mreži zatvora, tajnih pritvora i centara za prevaspitavanje širom Kine, praktikanti Falun Gonga — ljudi koji meditiraju i nastoje biti pošteni i dobri — zaključani su u ćelijama, prebijani, izgladnjivani i mučeni.
To se dešava upravo ovog trenutka, dok čitate ovu rečenicu.
Još od 1999, kada je Komunistička partija Kine (KPK) zabranila našu praksu, brojke su zapanjujuće: milioni pritvorenih, deseci hiljada mučenih ili zlostavljanih, hiljade mučenih do smrti. A to je samo ono što se probija kroz informacijsku blokadu KPK.
Što je još gore, kako je potvrđeno presudom Kineskog tribunala — nezavisne istrage iz 2019. koju je vodio istaknuti međunarodni advokat Sir Geoffrey Nice — prisilno uzimanje organa „vrši se godinama širom Kine u značajnim razmjerama“.
Tribunal procjenjuje da se godišnje obavi 60.000 do 90.000 prisilnih transplantacija — daleko iznad apsurdne režimske tvrdnje o 10.000 — i zaključuje da je Falun Gong vjerovatno bio glavni izvor organa. Deseci hiljada ljudi, vjeruju, svake godine budu ubijeni zbog svojih organa.
To govore svjedočenja preživjelih, bolnička curenja i hladni, tvrdi podaci — a ne nagađanja.
Jedan prijatelj mi je jednom rekao da svake noći zamišlja njihove krike. Zamišljam ih i ja. A ipak, evo nas: čitamo tekstove New York Timesa zabrinute oko toga da li su plesači Shen Yuna, koji u Americi žive izuzetne živote, izloženi — i ne izmišljam ovo — „posramljivanju zbog izgleda“.
Kada progon pogodi vlastiti dom
Blizu 100 umjetnika Shen Yuna — ili članova njihovih porodica — žrtve su nemilosrdnog gušenja njihove vjere od strane kineskog režima. Evo nekoliko njihovih priča…
„Kada sam bila dijete, policija je došla u naš dom i odvela mog oca zato što prakticira Falun Gong. Sjećam se kako sam stajala kraj prozora i gledala kako ih odvoze. Dvije sedmice kasnije, moj otac je umro u radnom logoru.“
Ellie Rao
prvakinja ansambla
prvakinja ansambla
„Odrasla sam u Kini u porodici koja prakticira Falun Gong. Moj otac je zbog svog uvjerenja dva puta bio zatvaran — prvi put 1999., a zatim ponovo 2017. Bilo je to teško i zastrašujuće okruženje za odrastanje, u kojem je čak i povjeravanje prijateljima u školi moglo dovesti tvoju porodicu u opasnost.“
Carol Huang
prvakinja ansambla
prvakinja ansambla
„Moj otac je umro od posljedica mučenja u pritvoru. Moja majka provela je više od decenije po zatvorima i logorima prisilnog rada i u zatvoru je do današnjeg dana. Pozivam međunarodnu zajednicu da pomogne osloboditi moju majku, zajedno s mnogim drugim praktikantima Falun Gonga koji se i dalje suočavaju s progonom u Kini.“
Steven Wang,
instruktor plesa i bivši prvak ansambla
instruktor plesa i bivši prvak ansambla
„Divljački su pretukli mog brata, svezali mu noge, ruke mu vezali na leđima i zalijepili mu usta. Zatim su ga presavili, ugurali pod nizak krevet i skakali po njemu. Osjećao je kao da mu je kičma slomljena i trpio je toliki bol da nije mogao disati. Zamalo je mučen do smrti.“
Ying Chen
dirigentica
„Kada mi je bilo sedam godina, majka je izašla i nije se vratila. Nakon višesatnog čekanja, otac i ja krenuli smo je tražiti. Policija nas je zaustavila i rekla da je mama uhapšena zato što prakticira Falun Gong. U znak protesta zbog nepravednog pritvaranja, mama je štrajkovala glađu više od 20 dana i na kraju je puštena.“
Tiange Cao
studentica pipe
studentica pipe
Shen Yun: hitnost u pokretu
Shen Yun nije samo umjetnost. To je hitnost u pokretu. Svaki skok na pozornici, svaka nota iz orkestra, svaka prodata ulaznica nosi poruku koju vičemo decenijama: kineska diktatura je zla i razuzdana — i prijetnja svima nama.
Krv naših porodica i prijatelja lije se u Kini dok se mi borimo da probudimo ljude na dalekim, mirnijim obalama.
A ti plesači? Oni ne odrađuju prekovremene sate za platu. Oni ulijevaju svoje duše u nešto veće: u priliku da svijetu pokažu ljepotu koju režim želi ugasiti, duh slobode koji nastoji slomiti, progon koji naslovnice ignorišu.
I ovo, takođe, kritičarima promiče: Shen Yun je trijumf rođen na američkom tlu, oličenje američke priče.
Osnovali su ga kineski imigranti — obrazovani, kulturni, ugledni ljudi koji su ovamo došli legalno — i Shen Yun je izgrađen ni iz čega. Bez državnih grantova, bez korporativnih sponzora. Samo vizija i upornost.
Ono što je počelo kao iskra nade izraslo je u globalnu silu, danas s osam ansambala koji istovremeno obilaze svijet u eri sve manjih postava i sve tanjih budžeta. Publika širom svijeta ne može se zasititi Shen Yuna. To je svjedočanstvo onoga što sloboda može omogućiti.
Umjetnici Shen Yuna školuju se u klasičnom kineskom plesu, jednom od najizražajnijih i najzahtjevnijih umjetničkih oblika na svijetu.
Šta Times ne shvata
Times može brojati sate koliko god hoće — 80 rasprodanih predstava u New Yorku prošle sezone — ali je slijep za to zašto je sve to važno. Ovo nije posao. Ovo je opstanak i nada — i blistavi komadić američkog sna.
Razumijem, donekle. Autsajderu Shen Yunov polet djeluje intenzivno — stotine izvođača, svjetske turneje, tempo koji ne posustaje. I zajednica koja je manje shvaćena nego što bi trebala biti. Na kraju krajeva, mediji vole sočan ugao: Zar nisu preopterećeni? Nije li sve to previše disciplinovano? Zar se tim mladim umjetnicima ne manipuliše?
Ali napravite korak unazad.
U Kini „preopterećen“ znači prisilni rad dok ti tijelo ne otkaže. „Disciplina“ znači elektrode na koži ako ne porekneš svoja uvjerenja. „Manipulacija“ znači da si izbačen iz škole zbog vjere, da ti je uskraćeno obrazovanje i da si osuđen na siromaštvo samo zbog svog identiteta.
Pogledajte video: netačno izvještavanje New York Timesa o Shen Yunu
Rigor Shen Yuna nije eksploatacija — to je prkos.
To je zajednica koja poručuje: „Nećemo se slomiti.“ To su umjetnici koji poručuju: „Želimo biti najbolji, za viši cilj.“ Kineski režim pokušava nas ušutkati već 25 godina, a svaki skok i svaka pirueta na pozornici dokazuju da nije uspio.
Zašto to nije priča? Zašto ne govorimo o mučilištima umjesto o rasporedima proba? Times je istresao više „istraga“ o našoj strukturi i bockanja na račun našeg antiautoritarnog stava, nazivajući ga čak „teškom rukom“. Teškom rukom? Recite to mladoj plesačici čiji je otac nestao u kineskom zatvoru zato što je meditirao u svom dnevnom boravku, a nekoliko mjeseci kasnije bio je mrtav od mučenja. Recite joj da je istina preglasna.
Još jedan njihov tekst kopa po našem finansiranju — kao da strast, prodaja ulaznica i imigrantska upornost ne mogu objasniti fenomen koji je dotakao živote miliona.
Times od drveća ne vidi šumu — ili je možda bira ne vidjeti?
Već 25 godina kineski komunistički režim blati Falun Gong, našu vjeru, lijepeći nam etiketu „kulta“ kako bi opravdao naše istrebljenje. Novinska agencija Xinhua, njihova propagandna mašina, izbacuje laži; Times u međuvremenu preuzima melodiju, u uglađenoj prozi. Zar ih ta podudarnost ne bi trebala ozbiljno zabrinuti?
Već 25 godina kineski komunistički režim blati Falun Gong, našu vjeru, lijepeći nam etiketu „kulta“ kako bi opravdao naše istrebljenje. Novinska agencija Xinhua, njihova propagandna mašina, izbacuje laži; Times u međuvremenu preuzima melodiju, u uglađenoj prozi.
Zar ih ta podudarnost ne bi trebala ozbiljno zabrinuti? Novinarstvo ne djeluje u vakuumu, bez posljedica.
Times je potrošio više vremena i tinte na „istraživanje“ Shen Yunove pozadine nego što je ikada potrošio kopajući po četvrt vijeka mučenja, pritvaranja i prisilnog uzimanja organa — genocidu kojeg se jedva dotakao.
Nasuprot tome, Wall Street Journalu je uporno izvještavanje o tim događajima donijelo zasluženog Pulitzera. Istina, njihovog reportera to je koštalo pristupa Kini, ali govoriti istinu moćnima nikada nije bilo lako. Kinjiti imigrantske umjetnike u vlastitom dvorištu mnogo je lakše.
Pravi ulozi
Kineski tribunal u Londonu iznio je to bez uvijanja: „Veoma mnogo ljudi umrlo je neopisivo jezivom smrću bez ikakvog razloga.“
Preživjeli iz Kine svjedoče o vađenju krvi, rendgenskim snimcima i nizu neobičnih pregleda u pritvoru — pripremama za mesarski panj, a ne ljekarskom pregledu.
Jedan ljekar, Enver Tohti, posvjedočio je da je zasjekao živog čovjeka, dok je krv pulsirala iz srca koje je još kucalo.
To je stvarnost — organi iščupani da bi hranili transplantacijsku trgovinu vrijednu milijarde dolara, dok kineski režim, po starom običaju, sve poriče.
Shen Yun ne samo da zabavlja: on podiže našu svijest. Baca svjetlo na sve ovo, tamo gdje se malo ko usuđuje kročiti. Primjer: bivša dopisnica New York Timesa Didi Tatlow posvjedočila je pred Tribunalom da su njen pokušaj da izvještava o prisilnom uzimanju organa ugušili urednici Timesa.
U pozorištu sam to vidio bezbroj puta — ljudi u publici u suzama pitaju kako to da nisu znali za uzimanje organa, za logore. Jedna žena mi je rekla da je prvi put nakon mnogo godina osjetila nadu, vidjevši kako nešto čisto nadživljava toliku tamu.
To je ono što štampi promiče: Shen Yun nije priča o nama. On je priča o njima — pritvorenima, mučenima, mrtvima. A posredno i o vama, shvatali vi to ili ne. Domašaj režima ne ostaje u Kini; on je u vašem telefonu, vašem lancu snabdijevanja, vašem news feedu.
Ovo za mene nije apstraktno. Ovo je lično. Gledao sam kako Shen Yun iz sjemena izrasta u sekvoju. I znam da svakog dana u kojem ne progovorimo umire još ljudi. Kritičari kažu da smo previše politični, da umjetnost ne treba propovijedati. Ali i šutnja je politična — puštati da se sjena KPK nesmetano širi dok mi pijuckamo kafu i skrolamo po X-u. Shen Yun je sila dobra koja siječe kroz laži, prikazujući kulturu koju Peking želi izbrisati, duh koji ne mogu ubiti.
Zato guramo naprijed. Zato ne stajemo.
Mi smo u ratu, a ljepota i istina naše su oružje. Svaka rasprodana predstava jedna je dobijena bitka.
Na čijoj ste strani?
I zato, New York Timesu i svakom mediju koji troši svoje piksele i tintu na navodne mane Shen Yuna: vi ne samo da promašujete suštinu — vi ste saučesnici.
Pogledajte bolje. Brojite drveće dok šuma gori.
Nismo savršeni — ko jeste? — ali mi se borimo za živote, a ne za naslovnice, i dajemo sve od sebe da činimo dobro u nemirnom svijetu.
Zamislite da su ti resursi otišli na razotkrivanje brutalnosti, nepravde i cenzure kineskog režima, umjesto na ponavljanje — i pojačavanje — njegovih kleveta.
Zamislite da su autori vidjeli krv iza ljepote — jetre izvađene u Henanu, prigušene krike u Pekingu — ili san ovih imigranata koji te priče iznose na svjetsku pozornicu.
Nemamo vremena za ovu buku. Naši ljudi umiru. Naš svijet je na kocki.
Shen Yun pleše dalje, ne zato što je lako, nego zato što je hitno.
Izađite iz svog mjehura i poslušajte.
Prava priča vrišti sve ovo vrijeme.
Pročitajte sljedeće ›
