Zašto nisam čuo za ovo?

Kada bi 100 miliona ljudi bilo meta nasilne kampanje koja se sastoji od ilegalnih otmica, zatvaranja, mučenja i ubijanja, znali bismo za to, zar ne? Posebno u modernom, međusobno povezanom svijetu beskrajnih video snimaka snimljenih mobilnim telefonima i instant poruka, sigurno bi dokazi takve kampanje dospjeli na naslovne strane širom svijeta.

Tragično, odgovor je, u ovom slučaju, ne, a priča o tišini koja je uslijedila prikazuje tvrdokornu tiraniju koja je prisilila i manipulisala širok spektar ljudi i institucija širom Azije i Zapada na popuštanje.

Ali nije uvijek bilo tako…

Kada je Komunistička partija Kine (KPK) prvi put pokrenula kampanju za eliminaciju Falun Gonga, to je dospjelo na naslovne strane širom svijeta. Samo 1999. godine, Falun Gong je bio predstavljen na naslovnoj strani New York Timesa u šest navrata, uključujući glavnu priču o tajnoj konferenciji za novinare koju su održali praktikanti Falun Gonga na periferiji Pekinga. Ovo rano izvještavanje nije bilo detaljno, možda zbog činjenice da je duhovna praksa bila nepoznata većini zapadnih novinara, ali se ipak često pisalo o njoj.

Međutim, tokom sljedeće godine, visokokvalitetno izvještavanje pojavilo se iz nekoliko zapadnih medija.

Tokom 2000. godine, Wall Street Journal je objavio seriju istraživačkih članaka koji su otkrili kako su praktikanti Falun Gonga rutinski zatvarani i mučeni, ponekad do smrti, širom Kine. Ovi članci su donijeli Journalu Pulitzerovu nagradu za istraživačko novinarstvo.

Godine 2001., Washington Post je postao prvi veliki medij koji je otkrio da su kineski zvaničnici primili eksplicitne naredbe da muče i ispiraju mozak praktikantima Falun Gonga koji nisu odustali od svojih uvjerenja.

Ranije te godine, Phillip Pan iz Posta je bio autor članka o dvojici učesnika u „incidentu samospaljivanja“, lažnog „protesta“ koji je komunistički režim inscenirao na Trgu Tiananmen u januaru 2001. Incident je isplanirala KPK s ciljem ocrnjivanja praktikanata Falun Gonga u očima kineske javnosti. Pan je bio prvi koji je otkrio dokaze da učesnici incidenta samospaljivanja nisu bili praktikanti Falun Gonga.

Također 2001. godine, tadašnji viši analitičar CNN-a, Willy Lam, objavio je istraživački članak koji je tačno identifikovao tadašnjeg lidera KPK Jiang Zemina kao pokretačku snagu iza kampanje progona, i kako je on koristio kampanju za izgradnju vlastite baze moći. Drugim riječima, otkrio je kako je cijela kampanja bila političko preuzimanje moći od strane Jianga.

Međutim, počevši od 2002. godine, izvještavanje je naglo opalo, ali to nije bilo zbog nedostatka dokaza.

Više od 20 godina, činjenica da su milioni praktikanata Falun Gonga bili uznemiravani, pritvarani, zatvarani, mučeni ili ubijeni od strane kineskih vlasti redovno je dokumentovana u godišnjim izvještajima grupa za ljudska prava i vlada širom svijeta.

Organizacija Freedom House sa sjedištem u Washingtonu DC, globalni lider u izvještavanju i zagovaranju ljudskih prava, dokumentovala je i govorila o progonu Falun Gonga 22 godine. Ne samo da su zloupotrebe protiv Falun Gonga dokumentovane u njenim godišnjim izvještajima Freedom in the World, već je Freedom House objavio i nekoliko posebnih izvještaja koji detaljno opisuju progon Falun Gonga u Kini, uključujući Falun Gong: Vjerska sloboda u Kini iz 2017. i Kina: Studija slučaja transnacionalne represije iz 2021.

U julu 2021., direktorica za zagovaranje (Director of Advocacy) Freedom Housea govorila je na skupu Falun Gonga u Washingtonu DC, rekavši: „Freedom House danas stoji u solidarnosti sa praktikantima Falun Gonga i svima onima koje progoni KPK. Zahvaljujemo vam na vašoj hrabrosti i radujemo se danu kada će svi moći slobodno ostvarivati svoja osnovna prava, uključujući pravo na slobodu vjere i uvjerenja.“

Više od 20 godina, godišnji izvještaji Amnesty Internationala dokumentuju brutalno i kontinuirano postupanje prema Falun Gongu širom Kine. Tokom ovog perioda, Amnesty je također izdavao saopštenja za javnost i hitne akcije za zagovaranje pojedinih praktikanata Falun Gonga, uključujući Hitnu akciju iz 2019. kojom se poziva na oslobađanje srednjoškolskog nastavnika koji praktikuje Falun Gong, i koji je bio nepravedno pritvoren i izložen riziku od mučenja.

Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a je navelo kršenja ljudskih prava protiv Falun Gonga u svojim godišnjim izvještajima o ljudskim pravima Kongresu, kao i Komisija SAD-a za međunarodnu vjersku slobodu.

Sam Kongres SAD-a je izdao pet rezolucija koje karakterišu progon Falun Gonga kao kampanju „koju provode vladini zvaničnici i policija na svim nivoima, i koja je prožela svaki segment društva.“

Slična dokumentacija i izjave su učinjene od strane Ujedinjenih nacija, Evropske unije, kanadske vlade i mnogih drugih vlada širom svijeta.

Ipak, uprkos ovoj dosljednoj dokumentaciji, počevši od 2002. godine, tačno i smisleno izvještavanje o Falun Gongu u Kini je uglavnom nestalo.

Šta se dogodilo?

Godine 2001., izdavač New York Timesa Arthur Sulzberger otputovao je u Kinu kako bi se sastao s tadašnjim liderom KPK Jiang Zeminom, koji je samostalno pokrenuo progon Falun Gonga. U roku od nekoliko dana, nytimes.com je deblokiran u Kini (i ostao je tako neko vrijeme), a tim je uspostavljen za izgradnju kineske verzije New York Timesa. I sljedeće dvije decenije, Times je bio sumnjivo tih o Falun Gongu, čak i dok su rivalski mediji nastavili pokrivati priču još najmanje godinu ili dvije.

Još 2019. godine, insajderi u New York Timesu su izvještavali o suzbijanju priča o Falun Gongu.

Bivša dopisnica New York Timesa iz Pekinga, Didi Kirsten Tatlow, u svom svjedočenju pred Kineskim tribunalom govorila je o tome kako se u Kini vršila prisilna žetva organa od praktikanata Falun Gonga, te da je to bila javna tajna među transplantacijskim hirurzima. Ipak, ona je svjedočila da su je njeni urednici u New York Timesu aktivno obeshrabrivali da izvještava o ovoj činjenici, te su je na kraju spriječili da nastavi bilo kakve dalje istrage.

New York Times nije bio jedini.

Godine 2001., magazin TIME je povučen sa svih polica u Kini nakon što je objavio članak o prisutnosti Falun Gonga u Hong Kongu.

Godine 2007., kanadska nacionalna javna televizija, CBC, otkazala je zakazani dokumentarac o Falun Gongu nakon pritiska kineske ambasade (CBC je držao prava emitovanja za Olimpijske igre u Pekingu 2008.).

Godine 2010., pisac Peter Manseau radio je na članku o Falun Gongu za nedjeljni magazin Washington Posta. Njegovi urednici su u početku bili oduševljeni idejom i sugerirali su da bi se mogla naći na naslovnoj strani. Deset dana nakon što je zatražen komentar od Kineske ambasade, urednici Posta su ukinuli priču. Manseauu je isplaćena puna naknada za njegov članak, a ne 30% što je tipično za priču koja nikada nije objavljena. Tokom istog perioda, Post je lobirao kod kineske vlade kako bi osigurao vizu za jednog od svojih reportera kojeg kineski zvaničnici nisu željeli pustiti u Kinu zbog prethodnog rada koji je obavio godinama ranije.

Godine 2014., izmišljena priča u australijskom izdanju Reader’s Digesta predstavljala je izbjeglicu Falun Gonga kao sporednog lika. Kineska štamparija odbila je štampati magazin dok se priča ne cenzurira, što je i učinjeno.

Godine 2018., australijski ABC otkazao je intervju s bivšom Miss svijeta Kanade, Anastasijom Lin, zbog njenih "povezanosti". Gospođa Lin je istaknuta aktivistica za ljudska prava u Kini i vrlo je otvoreno govorila protiv progona Falun Gonga. Kada je pritisnuta, producent je Lin rekao da je odluka došla od "viših instanci".

Jasno je da postoji obrazac pritiska KPK koji rezultira šutnjom u zapadnim medijima, ali šta to omogućava? Kako bi strani režim mogao vršiti toliki utjecaj?

Kao što primjeri Washington Posta i CBC-a iznad ilustruju, pristup medija Kini, posebno oko važnih događaja kao što su Olimpijske igre ili posjeta stranog šefa države, vitalan je za zapadne medije. Međutim, s obzirom na opseg i razmjere cenzure koju je KPK uspjela postići na Zapadu po pitanju Falun Gonga, poluge utjecaja vjerovatno idu daleko izvan samog pristupa Kini.

Nažalost, finansijske veze u mnogim slučajevima predstavljaju veći sukob interesa. Nakon što je Kina ušla u WTO u decembru 2001. godine, zapadne kompanije su pohrlile u Kinu. Tokom decenije koja je uslijedila, Kina je zabilježila neviđene prilive kapitala i ekonomski rast, što je KPK dalo veći utjecaj na zapadne institucije.

Šest korporacija kontroliše 90% američkih medijskih kuća u Americi, uglavnom mrežne TV i kablovske, a ove korporacije imaju ogromne poslovne interese u Kini. Na primjer, Disney, koji posjeduje ABC i nekoliko filmskih studija, otvorio je tematske parkove u Kini. Prema J.P. Morganu, godišnji prihod samo šangajskog parka (prije COVID-19) premašuje milijardu dolara. Prema izvještaju u New York Timesu, predsjednik Disneya, Bob Iger, sastao se s kineskim ministrom propagande 2010. godine i obećao da će koristiti Disneyevu globalnu platformu za širenje propagande KPK, suštinski postajući agent meke moći KPK širom svijeta.

Matična kompanija CNN-a ima partnerstvo vrijedno 50 miliona dolara s kineskom kompanijom koju nadzire KPK. Pristrasno izvještavanje CNN-a je obilno. Na primjer, postoji više primjera gdje CNN hvali kinesko upravljanje koronavirusom.

Matična kompanija MSNBC-a i NBC-a, NBC Universal, potpisala je ugovor s kineskom državnom novinskom agencijom Xinhua i vodećim kineskim tehnološkim gigantom, Baiduom. NBC Universal također ima udio u kineskom medijskom poduhvatu vrijednom 3,8 milijardi dolara.

Stubovi naših štampanih medija su jednako kompromitovani. Boston Globe, New York Times, L.A. Times, Wall Street Journal, Washington Post i drugi imaju milijardere kao većinske vlasnike s ogromnim poslovnim interesima koje kontroliše KPK. Na primjer, meksički milijarder Carlos Slim je najveći dioničar New York Timesa. Slimovi poduhvati s kineskim kompanijama obuhvataju automobilsku i visokotehnološku industriju, i čine značajan dio njegovog bogatstva.

KPK troši 10 milijardi dolara svake godine na svoju vanjsku propagandu publici širom svijeta. Glavne novine u Americi i drugim zapadnim zemljama primile su milione dolara za oglašavanje od KPK za svoj dodatak China Daily u tim novinama.

Postoje deseci slučajeva gdje je KPK ugostila zapadne novinare, urednike i izdavače na elaboriranim putovanjima u Kinu, sve plaćeno od strane KPK. Izvještaj iz 2020. godine Međunarodne federacije novinara citirao je nekoliko primjera novinara iz stranih medija koji su naknadno "proizvodili priče koje vjerno odražavaju stav Pekinga" o raznim osjetljivim pitanjima nakon takvih putovanja.

Godine 2018., Associated Press i glasnogovornik KPK, novinska agencija Xinhua, potpisali su Memorandum o razumijevanju za proširenje saradnje u oblastima koje uključuju nove medije, primjenu vještačke inteligencije (AI) i ekonomske informacije. To je izazvalo uzbunu u Kongresu, gdje su članovi obje stranke novoosviješteni o kineskim operacijama stranog utjecaja unutar Sjedinjenih Država.

Ukratko, značajan, ako ne i većinski dio prihoda koji generišu neke američke medijske kuće potiče iz Kine, i stoga je podložan autoritarnoj vladavini tamo. U najmanju ruku, ovo predstavlja značajan sukob interesa za ove medijske kompanije.

Marginaliziranje i ušutkivanje Falun Gonga širom svijeta putem diplomatskih misija bio je glavni prioritet KPK više od 20 godina.

Ovaj pritisak se vrši na najvišim nivoima.

Na jednosatnom samitu sa tadašnjim američkim predsjednikom Billom Clintonom tokom sastanka APEC-a 1999. godine, Jiang Zemin je jasno izrazio svoju zabrinutost da SAD pokažu „ispravan“ stav po pitanju Falun Gonga. Među nizom važnih pitanja o kojima se raspravljalo, samo je pitanje Falun Gonga direktno pokrenuo Jiang Zemin, kako je i dokumentovano u knjizi koju je Jiang lično dao predsjedniku Clintonu. Associated Press je izvijestio: „Dok su Kina i Sjedinjene Države nastojale da poprave nedavno narušene veze, predsjednik Jiang Zemin je predsjedniku Clintonu dao neobičan poklon: knjigu koja brani kinesku zabranu popularne meditacijske sekte [Falun Gong]… 150 stranica knjige na engleskom jeziku je nemilosrdna baraža propagande iz kineskih medija koji su u potpunosti pod državnom kontrolom.“

Nekoliko dana nakon što je Condoleezza Rice preuzela dužnost savjetnice za nacionalnu sigurnost 2001. godine, sastanak s njenim kineskim kolegama brzo je krenuo nizbrdo. Očekujući da će pokriti važne sigurnosne teme, Rice i njen tim su umjesto toga bili bombardovani 30-minutnim pripremljenim govorom koji je ocrnjivao Falun Gong. Frustriran, tim Rice je konačno zamolio zvaničnike da napuste njihovu kancelariju.

Širom demokratskog svijeta mogu se pronaći izabrani zvaničnici, preduzetnici, profesori i novinari koji su bili saučesnici u održavanju tišine o onome što su neki pravni stručnjaci nazvali „genocidom nad Falun Gongom“. Istovremeno, mnoge pojedince su razbjesnile taktike pritiska i kao rezultat toga postali su još otvoreniji u podršci Falun Gongu.

KPK je ove taktike pritiska provodila prvenstveno putem diplomatskih kanala, kineske dijaspore, odnosa pobratimskih gradova, kao i zapadnih kineskih naučnika i biznismena koji imaju vlastite interese u pristupu Kini.

Zapadni političari koji izražavaju bilo kakav oblik podrške Falun Gongu su glavne mete manevara Komunističke partije.

Članovi američkog Kongresa, kao i kanadski i evropski poslanici, slično su bili na udaru propagande. Kongresmeni redovno izvještavaju o primanju telefonskih poziva, pisama, časopisa i DVD-ova od zvaničnika ambasada koji kruže Washingtonom; ovo je ponekad praćeno pozivima za luksuzne zvanične posjete Pekingu.

Pored standardnih telefonskih poziva, pisama i ličnih posjeta usmjerenih na ocrnjivanje Falun Gonga, dokumentovane taktike pritiska uključuju prijetnje akcijama u trgovini, programima kulturne ili akademske razmjene, ili prekid odnosa pobratimskih gradova ako se zahtjevi KPK ne ispune.

Čak ni zvaničnici malih gradova nisu bili pošteđeni. Gradonačelnik Randy Voepel iz Santeeja u Južnoj Kaliforniji primio je pismo od generalnog konzula Partije u Los Angelesu koje je ocrnjivalo Falun Gong. Voepel je odgovorio:

Fokus na Falun Gong je očigledan i u sajber prostoru.

Od deset najčešće blokiranih web stranica u Kini, četiri opširno izvještavaju o progonu Falun Gonga. Ostale uključuju Glas Amerike i Radio Slobodna Azija.

Prema studiji koju je proveo Berkman centar za internet i društvo sa Harvarda, pretrage ključnih riječi sa Falun Gongom su također među najstrože blokiranima na kineskim filterima (pogledajte izvještaj Berkman centra).

Nedavni izvještaji New York Timesa, Washington Posta i mnogih drugih razotkrili su strašna kršenja ljudskih prava protiv ujgurskih muslimana i stanovnika Hong Konga, među mnogim drugima. U ovim oblastima, mnogi američki mediji ne cenzurišu svoje izvještavanje, iako ono razotkriva strašne zloupotrebe moći od strane KPK.

Zašto je priča o Falun Gongu drugačija?

Za razliku od Ujgura, Hong Konga ili Tibeta, Falun Gong nije ograničen na regionalne ili etničke granice. Prije nego što je progon počeo u Kini, praktikanti Falun Gonga bili su svuda. Mogli ste ih pronaći u gotovo svakom parku u gradovima, mjestima, pa čak i malim selima širom zemlje. Dolazili su iz svih slojeva društva, od visokih vojnih lidera do domaćica; od univerzitetskih profesora do seoskih poljoprivrednika. Stari, mladi… bilo je nemoguće odvojiti kineski narod od Falun Gonga.

U međuvremenu, kao duhovna praksa ukorijenjena u drevnoj kineskoj kulturi, napori praktikanata Falun Gonga da ožive tradicionalne vrijednosti i kulturu također razotkrivaju KPK onakvom kakva jeste – stranu komunističku ideologiju koja je uništila tradicionalnu kinesku kulturu i progoni kineski narod kako bi održala vlast. To je dovelo u pitanje legitimitet KPK da predstavlja kinesku kulturu i narod.

Nadalje, kako je nasilna kampanja protiv Falun Gonga napredovala, praktikanti su mobilizirali napore na lokalnom nivou širom Kine kako bi razotkrili laži i strašne zločine KPK. Usput su naišli na mnoge koji su toliko vjerovali propagandi KPK da nisu htjeli slušati ništa osim zvaničnih narativa. Stoga se Falun Gong upustio u širu misiju sistematskog razotkrivanja porijekla, istorije KPK i dokumentiranja mnogih njenih gnusnih laži i zvjerstava, kako sadašnjih tako i prošlih, kako bi konačno omogućili svojim sunarodnicima da shvate puni opseg propagande i tiranije kojoj su bili izloženi više od 70 godina.

Tokom protekle dvije decenije, milioni praktikanata Falun Gonga širom Kine postavili su male štamparije u svojim domovima, proizvodeći i dostavljajući pamflete u svaki kutak Kine. Ovaj podzemni napor širenja vijesti suprotstavio se državnim medijima i otvorio oči kineskom narodu za potpunu prevaru i tiraniju vladajućeg režima.

Sličan napor se odvijao i izvan Kine, gdje su praktikanti Falun Gonga bili ključni u stvaranju softvera za zaobilaženje vatrozida u Kini, uspostavili su medijske kuće na kineskom jeziku koje emituju u Kinu putem satelita i kratkovalnog radija, te uspostavili projekte ljudskih prava koji su se uključili u najveću mrežu informacija širom Kine.

Ukratko, Falun Gong je postao najveći zviždač o zločinima KPK, i to ga je učinilo metom broj jedan represije KPK širom Kine i svijeta.

Zbog toga, skoro 20 godina, istinita priča o Falun Gongu i onome što se zaista dešava unutar Kine ostala je uglavnom izvan medija, čak i dok se u vijestima izvještava o kršenjima ljudskih prava protiv drugih grupa.

Posljednjih godina, tišinu je zamijenio stalan tok dezinformacija i propagande… na Zapadu.

Počevši od 2019. godine, Falun Gong je bio predstavljen u nekoliko velikih medijskih izvještaja. U mnogim slučajevima, međutim, ovi izvještaji grubo iskrivljuju učenja i vjerovanja Falun Gonga. Pored toga, ovi izvještaji sa šokantnom sličnošću oponašaju propagandu ispunjenu mržnjom koja je istaknuta u komunističkoj Kini, što podstiče strašan progon ljudi koji tamo praktikuju Falun Gong.

A progon 100 miliona ljudi tokom protekle 22 godine? Ovi zapadni izvještaji to uglavnom ignorišu.

Razlozi za ovaj noviji trend pogrešnog predstavljanja Falun Gonga uglavnom potiču od istog uticaja KPK koji je uzrokovao tišinu u protekle dvije decenije. U mješavini je, međutim, i toksično stanje američke politike, te kako su mnogi u medijima koristili Falun Gong kao pijuna za diskreditaciju izvještavanja koje radi Epoch Times.