Prisilno uzimanje organa
Sve veći broj dokaza ukazuje na to da kineske bolnice sarađuju s policijom u toj zemlji u podloj šemi poznatoj kao „prisilno uzimanje organa”. Oni drže zatvorenike savjesti protiv njihove volje, često nezakonito, pregledaju ih zbog podudarnosti organa, a zatim sistematski uklanjaju njihove zdrave organe kako bi opskrbili transplantacijama procvjetalu industriju presađivanja organa.
Njihova tijela se kremiraju, prema navodima očevidaca.
Vjeruje se da su velika većina zatvorenika savjesti koji su meta na ovaj način praktikanti Falun Gonga — brojka vjerovatno doseže desetine hiljada godišnje, prema procjenama Ethan Gutmanna, istraživačkog novinara, David Matasa, međunarodnog advokata za ljudska prava, i David Kilgoura, bivšeg kanadskog poslanika, koji su svoje nalaze objavili 2016. godine.
Optužbe o masovnom ubijanju praktikanata Falun Gonga radi organa iznose se od 2006. godine. Sa svakom godinom koja je od tada prošla — a posebno u posljednjih nekoliko godina — pojavilo se više dokaza koji podržavaju te optužbe. Metodologije korištene za analizu dokaza postale su robusnije, a zabrinutosti su sve više postale dio glavnih tokova. U međuvremenu, pozicija kineskog režima i njegovih branitelja, koji negiraju ove tvrdnje, postala je sve neodrživija.
Razvoj događaja
Pitanje da li su — i u kojem obimu — praktikanti Falun Gonga i drugi zatvorenici savjesti ubijani radi svojih organa, zauzima donekle neugodno mjesto za svjetske vlade, velike organizacije za ljudska prava i velike medijske korporacije još od pojave tih optužbi 2006. godine.
Milioni ljudi širom svijeta, uključujući istaknute stručnjake, pogledali su dokumentarne filmove poput Human Harvest ili Hard to Believe, pročitali izvještaje i zaključili da su se takvi zločini protiv čovječnosti zaista dogodili. Ali stvar je kompleksnija za ministarstva vanjskih poslova zapadnih zemalja. Kada bi i oni zaključili da su se ovi zločini dogodili, morali bi odrediti šta učiniti povodom toga.
Navedena djela su ekvivalentna bilo kojem od glavnih zločina protiv čovječnosti iz 20. stoljeća, ako ne po obimu, onda sigurno po težini. Moguće je da bi globalno izlaganje i priznanje da su se ti zločini dogodili, te da se vjerovatno još uvijek događaju u Kini, pokrenulo velika pitanja o legitimitetu vladajuće Komunističke partije i prisililo vlade na snažan odgovor.
Pogledajte nagrađivani dokumentarni film: Hard to Believe
U posljednje vrijeme, niz događaja je brzo podigao svijest o ovom problemu i uključio alarme.
Pravilnik International Society of Heart and Lung Transplantation
U junu 2022. godine, Međunarodno društvo za transplantaciju srca i pluća izdalo je pravilnik koji isključuje prijave koje su „povezane s transplantacijom i uključuju organe ili tkivo ljudskih donatora u Narodnoj Republici Kini.”
UK: Zakon o zdravlju i njezi iz 2022.
30. marta 2022. godine, Donji dom britanskog parlamenta usvojio je vladin amandman na Zakon o zdravlju i njezi, koji proširuje zabranu komercijalnog turizma radi organa na eksteritorijalne osnove. Zapravo, britanskim građanima je sada zabranjeno kupovati organe za transplantaciju iz Kine zbog etičkih rizika.
Međustranački amandman predstavio je Lord Hunt of Kings Heath i izrađen je uz ogromnu podršku. Prošao je kroz Dom lordova 16. marta 2022. godine s većinom od 203 glasa za i 159 protiv.
U vrijeme glasanja u Domu lordova, Lord Hunt je izjavio:
„Prisilno uzimanje organa u Kini je zločin prisilnog vađenja organa zatvorenicima savjesti, pri čemu žrtva umire. Uzeti organi se prodaju kineskim zvaničnicima, kineskim državljanima ili strancima radi transplantacije. Ovo je veoma skroman amandman, kojim činimo svoj dio napora da pokušamo spriječiti ovu odvratnu praksu.“
Britanski ministar zdravstva Edward Agar je dodatno komentarisao, uz „posvećenost vlade da radi sa NHS Blood and Transplant kako bi više pacijenata upoznala s pravnim, zdravstvenim i etičkim posljedicama kupovine organa”, da bi ovaj amandman „poslao nedvosmislen signal da se saučesništvo u zloupotrebama povezanim s prekomorskom trgovinom organima neće tolerisati.”
USA: Zakon o zaštiti Falun Gonga
H.R. 6319 Zakon o zaštiti Falun Gonga predstavio je 117. sazivu Kongresa (2021-2022) poslanik Perry Scott [R-PA-10] 17. decembra 2021. godine. Prosljeđen je Odboru za vanjske poslove i Odboru za pravosuđe.
Cilj ovog zakona je nametanje „sankcija za blokiranje viza i imovine stranim licima koja su svjesno odgovorna za, saučesnici su u, ili su učestvovala u prisilnom uzimanju organa u Kini.”
Zakon zahtijeva od predsjednika Sjedinjenih Američkih Država da:
- Održava ažuriranu listu stranih lica podložnih sankcijama.
- Nameće sankcije prema najnovijoj verziji liste.
USA: Zakon o zaustavljanju prisilnog uzimanja organa iz 2021.
3. marta 2021. godine, H.R. 1592 Zakon o zaustavljanju prisilnog uzimanja organa iz 2021. predstavljen je 117. sazivu Kongresa (2021-2022) od strane poslanika Christopher H. Smitha [R-NJ-4]. Prosljeđen je Odboru za vanjske poslove, Energetiku i trgovinu, te Pravosuđe.
Zakon uspostavlja mjere za borbu protiv prisilnog uzimanja organa i međunarodne trgovine ljudima. Mjere uključuju:
Uspostavljanje sankcija za blokiranje imovine i viza.
Zabranu izvoza određenih hirurških uređaja subjektima koji su identifikovani kao odgovorni za prisilno uzimanje organa ili s tim povezanu trgovinu ljudima.
Zahtjev da State Department izvještava o ovim praksama.
4. marta 2021. godine, senator Tom Cotton [R-AR] predstavio je S. 602 Zakon o zaustavljanju prisilnog uzimanja organa iz 2021., identičan zakonu H.R. 1592, koji je prosljeđen Odboru za vanjske odnose.
China Tribunal: Nezavisni tribunal za istraživanje prisilnog uzimanja organa od zatvorenika savjesti u Kini
Nezavisni tribunal za prisilno uzimanje organa od zatvorenika savjesti u Kini predvodio je ugledni britanski advokat i profesor, Sir Geoffrey Nice QC. Nice je vodio krivično gonjenje Slobodana Miloševića u Hagu, a kasnije je radio na slučajevima pred stalnim Međunarodnim krivičnim sudom. Tribunal se sastoji od grupe stručnjaka iz različitih oblasti koji su procijenili dokaze o uzimanju organa u Kini i donijeli presudu o tome da li su počinjeni zločini protiv čovječnosti.
„Prisilno uzimanje organa se godinama vrši širom Kine u značajnom obimu.“
Nakon prvog čitanja dokaza tokom oko devet mjeseci prije održavanja trodnevnih saslušanja u Londonu, u decembru 2018. godine, tribunal je izdao privremenu presudu u kojoj se navodi: „Članovi Tribunala su svi sigurni — jednoglasno i sigurni izvan razumne sumnje — da se u Kini prisilno uzimanje organa od zatvorenika savjesti praktikuje tokom značajnog vremenskog perioda uključujući vrlo znatan broj žrtava.”
U 2019. godini, Kineski tribunal je zaključio u vezi s prisilnim uzimanjem organa:
Prisilno uzimanje organa vrši se godinama širom Kine u značajnom obimu i da su praktikanti Falun Gonga bili jedan — i vjerovatno glavni — izvor snabdijevanja organima... Tribunal nije imao dokaze da je značajna infrastruktura povezana s kineskom industrijom transplantacije demontirana i u nedostatku zadovoljavajućeg objašnjenja o izvoru lako dostupnih organa zaključuje da se prisilno uzimanje organa nastavlja 'sve do danas.
China Tribunal, „Judgement”, China Tribunal, 17. juni 2019, https://chinatribunal.com/final-judgment/
Konačna presuda je donesena u junu 2019. godine.
Puna presuda je objavljena u martu 2020. godine.
Sumnjivi podaci Kine
Kao odgovor na sve veći pritisak iz inostranstva, kineski zvaničnici za transplantaciju obećali su da 2015. godine više neće uzimati organe od zatvorenika osuđenih na smrt. Međunarodna zajednica za transplantaciju u velikoj mjeri je prihvatila ovu tvrdnju. Nakon toga, kineski zvaničnici postali su članovi radne grupe Svjetske zdravstvene organizacije za transplantaciju organa, a kineski hirurzi su nastavili objavljivati radove u zapadnim medicinskim časopisima i izlagati ih na konferencijama.
Međutim, nova naučna istraživanja dovode u pitanje ove tvrdnje o reformama.
Rad pod naslovom „Analiza zvaničnih podataka o doniranju organa preminulih baca sumnju na kredibilitet kineske reforme transplantacije organa” utvrđuje da podaci iz Kine izuzetno blisko prate proizvoljnu formulu rasta — preciznije, kvadratnu jednačinu. Autori rada su Matthew Robertson, doktorski student na Australian National University i istraživač u Victims of Communism Memorial Foundation; Raymond L. Hinde, statističar; i Jacob Lavee, kardiohirurg i profesor hirurgije.
Munjevit porast broja transplantacija u Kini direktno je povezan sa munjevitim porastom broja pritvorenih praktikanata Falun Gonga. U Falun Gongu, kineski režim je iznenada dobio gotovo beskonačan izvor organa iz kojeg je mogao crpiti.
Tvrdnja o tako nevjerovatnoj ujednačenosti rasta u suprotnosti je s vrlo neizvjesnom prirodom dobrovoljnog doniranja organa od preminulih osoba, kod kojeg podobni donori postaju dostupni tek nasumično, a članovi njihovih porodica često odbijaju dati pristanak. Kada se uporedi s uporedivim podacima iz 50 drugih zemalja radi provjere podudarnosti s istim tipom modela, nijedna se ne približava tome — upravo zato što stvarni podaci o transplantacijama obično ne izgledaju gotovo identično kao matematički model. To otvara pitanje da li podaci iz Kine zaista predstavljaju stvarnu aktivnost doniranja organa koja se odvija širom zemlje ili su jednostavno izmišljeni upotrebom modela kao šablona.
Kako bi testirali hipotezu o falsifikovanju podataka, koju sugeriše početna analiza, autori su uporedili te podatke s onima koje je generisao Crveni krst, kako centralno tako i lokalno, a zatim su te podatke uporedili s bolničkim podacima u nizu pokrajina. Otkrili su da u svim skupovima podataka postoje višestruke anomalije, od kojih se mnoge mogu objasniti jedino manipulacijom pod ljudskom kontrolom.
U jednom slučaju, podaci Crvenog krsta tvrdili su da su kineske bolnice dobile 21,33 organa po donoru tokom perioda od oko dvije sedmice — što je očigledno nemoguća tvrdnja. Autori su naveli: „Proizvodnja i manipulacija trima skupovima podataka ukazuju na namjeran, složen i sistematičan proces falsifikovanja za koji se čini da je imao za cilj stvaranje obmanjujućeg utiska o uspjesima kineskog programa dobrovoljnog doniranja organa.“
Otkriće sistematskog falsifikovanja zvaničnih podataka o doniranju organa otvara brojna pitanja o kineskom sistemu transplantacije organa — uključujući i stvarni obim dobrovoljnog sistema koji zvaničnici tvrde da postoji, kao i stvarnu transplantacionu aktivnost koja se odvija izvan tog sistema.
Dokazi o ubijanju praktikanata Falun Gonga radi organa
Kao što je ranije pomenuto, China Tribunal je 2019. godine zaključio:
Prisilno uzimanje organa godinama se vrši širom Kine u značajnom obimu, a praktikanti Falun Gonga su jedan – i vjerovatno glavni – izvor opskrbe organima…. Tribunal nije dobio dokaze da je značajna infrastruktura povezana sa kineskom industrijom transplantacije demontirana, te u odsustvu zadovoljavajućeg objašnjenja o izvoru lako dostupnih organa zaključuje da se prisilno uzimanje organa nastavlja do današnjeg dana.
China Tribunal, „Presuda”, China Tribunal, 17. juni 2019, https://chinatribunal.com/final-judgment/.
Ujedinjene nacije su 2021. godine izdale saopštenje u kojem su njihovi stručnjaci za ljudska prava izrazili krajnju zabrinutost zbog ovih vjerodostojnih nalaza.[1]
U nastavku se nalazi kompilacija dokaza o prisilnom uzimanju organa od praktikanata Falun Gonga.
Izvještaji i istrage
U novembru 2017. godine, južnokorejska televizija TV Chosun objavila je dokumentarni film snimljen skrivenom kamerom pod naslovom Tamna strana transplantacionog turizma u Kini: Ubijanje radi života. Dokumentarac istražuje etičku dilemu primanja transplantiranih organa u Kini, istovremeno otkrivajući brzo dostupnost organa i nedostatak transparentnosti u lancu snabdijevanja.
Ekskluzivni izvještaj BBC World News iz 2018. godine o trgovini organima u Kini izvještava o tvrdnjama da Kina koristi zatočene praktikante Falun Gonga kao nezakonit izvor vitalnih organa za svoju rastuću industriju transplantacije.
Izvještaj Bloody Harvest, čiji su autori David Matas i David Kilgour, uključio je transkripte snimljenih telefonskih razgovora sa osobljem iz 15 kineskih bolnica i pritvorskih centara koji su priznali da koriste ili da mogu pribaviti vitalne organe praktikanata Falun Gonga za transplantaciju. Neki ljekari su u proces pribavljanja organa upleli lokalne sudove i sigurnosne agencije. Pojedini su naveli da su organi praktikanata Falun Gonga zdraviji od organa kriminalaca.[2]
Nedavno je The World Organization to Investigate the Persecution of Falun Gong tokom 2020. i 2021. godine obavila stotine telefonskih poziva centrima za transplantaciju organa i bolnicama, te otkrila neoborive dokaze da je neetička industrija transplantacije KPK nastavila s radom tokom pandemije. Ovaj izvještaj također otkriva da praktikanti Falun Gonga i dalje predstavljaju izvor organa.[3]
Što se tiče vađenja organa, istraživački rad objavljen 4. aprila 2022. u prestižnom časopisu American Journal of Transplantation,[4] pronašao je 71 klinički izvještaj na kineskom jeziku koji sadrži eksplicitna priznanja o ubistvima od strane hirurga, tj. da su „donatori” bili još živi kada su im organi uklanjani. Autori sumnjaju da je to bio samo mali dio velike, skrivene populacije.[5]
Porijeklo podataka o donaciji organa u Kini
Kineska vlada tvrdi da je 2015. godine prestala s uzimanjem organa od zatvorenika osuđenih na smrt i da od tada koristi organe samo iz dobrovoljnog doniranja. Međutim, istraživački rad objavljen u BMC Medical Ethics 2019. godine utvrdio je da krive rasta dobrovoljnih donacija u Kini za tri vrste organa prate nemoguće pravilan uzlazni trend koji formira gotovo savršene kvadratne jednačine, što sugeriše da su podaci falsifikovani. Rad također zaključuje da „dobrovoljni sistem izgleda funkcioniše uz kontinuiranu upotrebu nedobrovoljnih donatora (najvjerovatnije zatvorenika) koji su pogrešno klasifikovani kao ’dobrovoljni’”.[6]
Zbog tradicionalnih vjerovanja, većina Kineza preferira da tijelo nakon smrti ostane čitavo, pa je dobrovoljno doniranje organa u Kini rijetkost. Prije 2009. godine bilo je ukupno samo 120 dobrovoljnih donacija,[7] dok su u nekoliko narednih godina pogubljeni zatvorenici i dalje činili većinu „doniranih” organa, rekao je bivši zamjenik ministra zdravlja Huang Jiefu.[8] Iako je Kina počela graditi nacionalni program doniranja organa 2013. godine, samo 262.500 ljudi (oko 0,02% kineske populacije) bilo je registrovano kao dobrovoljni donatori organa krajem 2017. godine.[9] U SAD-u je više od 145 miliona[10] ljudi (44% američke populacije) registrovano kao donatori organa. Ako pretpostavimo isti odnos godišnjih transplantacija (35.582[11] u 2017. godini u SAD-u) u odnosu na broj donatora (145 miliona) u SAD-u primijenjen na Kinu, Kina bi iz dobrovoljnog doniranja mogla obaviti samo oko 65 transplantacija godišnje. Ali Kina je 2017. godine obavila 16.687 transplantacija.[12] Odakle su došli ostali organi?
He Xiaoshun, član Stručnog komiteta Komisije za doniranje ljudskih organa i potpredsjednik First Affiliated Hospital of Sun Yat-sen University, izjavio je za Southern Weekly u martu 2010. godine,[13]: „Godina 2000. bila je prekretnica za industriju transplantacije organa u Kini… broj transplantacija jetre u 2000. godini dostigao je 10 puta više u odnosu na 1999. godinu; u 2005. godini broj se dodatno utrostručio [od 2000. godine].” Ovaj skok u transplantacijama organa poklapa se sa početkom progona Falun Gonga, koji je počeo u julu 1999. godine, samo šest mjeseci prije početka brzog rasta industrije transplantacije. To znači da su stotine hiljada, možda i milioni, zdravih ljudi ulazili u kineski vansudski sistem laogai (logori za prisilni rad, zatvori, pritvorski centri, crni zatvori, psihijatrijske ustanove itd.) kao živi bazen organa.
Izvor organa
Kako ukazuju brojne organizacije za ljudska prava, uključujući Dui Hua Foundation, broj smrtnih kazni u Kini je u padu od 2000. godine. Štaviše, ne ispunjava svako uslove da bude donator organa. Kako su kineski državni mediji Guangming Daily prenijeli u septembru 2013. godine,[14] oko 50% potencijalnih donatora organa u Kini ne ispunjava uslove za doniranje jer zdravlje njihovih organa nije dovoljno dobro. A taj procenat među pogubljenim zatvorenicima mogao bi biti i manji, s obzirom na njihovu veću stopu polno prenosivih bolesti i virusnog hepatitisa.
Od 1999. do 2006. godine broj centara za transplantaciju u Kini povećao se za 300%, sa 150 na više od 600 centara.[15] Ovakva ekspanzija infrastrukture sugeriše da su vlasti bile sigurne u obilnu ponudu organa, čak i bez programa dobrovoljnog doniranja. Pogubljenja zatvorenika osuđenih na smrt ne mogu objasniti takvo povjerenje, ali sistem laogai svakako može. Životi praktikanata Falun Gonga u Kini nemaju nikakvu pravnu zaštitu i smatraju se izgubljenim čim uđu u sistem laogai.
Iako kineski zvaničnici nikada nisu dali preciznu cifru, obično navode da Kina transplantira oko 10.000 organa godišnje, ponekad dostižući i 20.000 godišnje (kako je izvijestio China Daily[18] 2006. godine). Ali izvještaj Kilgoura, Gutmanna i Matasa „Bloody Harvest/The Slaughter: An Update”[19] pokazuje da ovu godišnju cifru lako premaši samo nekoliko bolnica. Kineski i inostrani mediji izvijestili su da neke bolnice u Kini obavljaju hiljade transplantacija godišnje.
Pedantnim ispitivanjem programa transplantacije stotina bolnica u Kini, Kilgour, Gutmann i Matas procjenjuju da je stvarni obim transplantacija u Kini bliži cifri od 60.000 – 100.000 godišnje od 2000. godine.[20] Međutim, prema podacima Amnesty International[21] i Dui Hua Foundation,[22] broj pogubljenja u Kini iznosi samo nekoliko hiljada svake godine. Uz izuzetno nisku stopu dobrovoljnog doniranja, ovaj ogromni jaz može se objasniti samo zatvorenicima savjesti — uglavnom praktikantima Falun Gonga. Broj smrtnih slučajeva u protekle dvije decenije mogao bi biti stotine hiljada.
Također je zabilježeno da su mnogi praktikanti Falun Gonga bili podvrgnuti analizama krvi i fizičkim pregledima, uključujući magnetnu rezonancu, analize urina itd., dok su boravili u logorima za prisilni rad ili zatvorima. Ovi testovi nisu rađeni radi njihovog zdravlja, budući da su često bili izloženi teškim torturama. Umjesto toga, čini se da se pregledi koriste isključivo za procjenu funkcije organa. To bi odgovaralo i objašnjavalo postojanje banke živih organa za njihovo uzimanje po narudžbi.[23][24][25]
Proces transplantacije
Kineske bolnice za transplantaciju organa tvrde da se odgovarajući organ može pronaći u roku od nekoliko sedmica ili čak dana.[26][27][28] U drugim zemljama za to su potrebne godine. Zajedno sa činjenicom da se transplantacije organa moraju obaviti brzo nakon uklanjanja iz tijela donora, ovi kratki rokovi čekanja ukazuju na to da kineske bolnice imaju ogromnu banku živih donora, iz koje se organi mogu uzimati po narudžbi. Za transplantaciju bubrega i jetre, vrijeme čekanja u SAD-u iznosi oko 2 do 3 godine.
Mnoge kineske bolnice također, ponekad redovno, izvode „hitne transplantacije”, što znači da se organi mogu nabaviti u roku od nekoliko dana ili sati. Registar za transplantaciju jetre u Kini je 2006. godine izvijestio da je preko 25% transplantacija bilo „hitno”.[29] Najkraće vrijeme čekanja iznosilo je samo 4 sata, što ukazuje na „donore” koji čekaju da budu ubijeni.
Metoda podudaranja organa i tkiva u Kini također je suprotna onoj u drugim zemljama. U zemljama s razvijenim mrežama za doniranje i distribuciju organa, kada donor umre, svi organi donora mogu se iskoristiti za transplantaciju sve dok se krvna grupa i tip tkiva podudaraju s onima kod nekoga s liste čekanja. U Kini, čim nekome zatreba organ, ubija se „donor” čije se tkivo i krvna grupa podudaraju s pacijentom i njegov ili njen organ se vadi. Generalno, pacijentima je potreban samo jedan organ, što otežava pronalaženje odgovarajućih primalaca za druge organe zatvorenika zbog nepostojanja mreže za doniranje i distribuciju organa u Kini.
Kako je 2004. godine izvijestio China Medicine News,[30] „budući da ne postoji mreža za registraciju transplantacije organa, kod nekih donora uzet je samo bubreg, a svi ostali organi su propali.” Kako je 9. januara 2013. izvijestio Guangxi News, do početka te godine samo su dvije bolnice u Kini mogle pribaviti i transplantirati više organa od jednog donora.[31]
Zbog prirode procesa, nije neobično izvoditi nekoliko pokušaja transplantacije za istog pacijenta ako prvi pokušaj nije uspješan. Svake godine postoji mnogo slučajeva u kojima se za istog pacijenta izvode dvije, tri ili čak četiri operacije transplantacije. Shen Zhongyang iz Centra za transplantaciju Tianjin Oriental izjavio je da broj slučajeva u kojima njegov centar provodi sekundarne transplantacije za pacijente čini 10% do 20% od ukupnog broja, zbog nepravilnog rukovanja ili neadekvatne operacije.[32]
Lična svjedočanstva
Ovdje su svjedočanstva praktikanata Falun Gonga pogođenih prisilnim uzimanjem organa u Kini.
Videozapisi:
Priča Han Yu – Video sa samita IRF
Članci:
Priča Dai Ying: Prisilno uzimanje organa „Oni ubijaju nevine ljude zbog njihovih organa”
Zašto je ovo važno?
Ambasador za međunarodnu vjersku slobodu State Departmenta SAD-a, Sam Brownback, rekao je novinarima u Hong Kongu 8. marta 2019: „Nastavljaju se navodi da kineska vlada nastavlja prisilno uzimati organe od zatvorenika koji su pritvoreni zbog svoje vjere, poput praktikanata Falun Gonga i Ujgura. ... Ovo je uistinu užasavajuća perspektiva.”[33]
Nedavni izvještaji potvrđuju da je ovaj oblik progona usavršen i da se sada proširuje na druge grupe. Od 2017. godine, bivši ujgurski muslimanski zatvorenici svjedočili su da su bili podvrgnuti sumnjivim analizama krvi i fizičkim pregledima[34] – vrlo sličnim onima o kojima su izvijestili praktikanti Falun Gonga. To znači da je vrlo moguće da su ujgurski muslimani sve više korišteni kao izvor organa.
Budući da KPK još uvijek nije kažnjena za ovaj gnusni zločin, prisilno uzimanje organa od praktikanata Falun Gonga značajno je ne samo zbog razmjera, već i zbog mogućnosti koje to podrazumijeva. Prema medijima u vlasništvu KPK, procjenjuje se da je u Kini živjelo od 70 miliona[35] do 100 miliona praktikanata Falun Gonga i 11 miliona Ujgura.[36] Čak i prema najkonzervativnijim procjenama, KPK svoje organe nabavlja od miliona zatvorenika savjesti.
Vlade i svi koji na bilo koji značajan način sarađuju sa NR Kinom… sada bi trebali prepoznati da, u mjeri gore otkrivenoj, sarađuju sa kriminalnom državom.
Poziv na akciju
Pomozite okončati prisilno uzimanje organa u Kini tako što ćete:
1. Podržati zakonske prijedloge
- zahtijevanjem od svog senatora da Senatu predstavi Zakon o zaustavljanju prisilnog uzimanja organa iz 2025.
- zahtijevanjem od svog senatora da bude kosponzor S.817 – Zakon o zaštiti Falun Gonga.
2. Zakazati brifing kontaktirajući nas ovdje.
3. Podizati svijest dijeljenjem ove stranice.
[1] Ured visokog komesara za ljudska prava, Ujedinjene nacije, „Kina: Stručnjaci UN-a za ljudska prava alarmirani optužbama o 'prisilnom uzimanju organa'”, 14. juni 2021, https://www.ohchr.org/en/press-releases/2021/06/china-un-human-rights-experts-alarmed-organ-harvesting-allegations; „Referenca: AL CHN 5/2021”, 10. juni 2021, https://spcommreports.ohchr.org/TMResultsBase/DownLoadPublicCommunicationFile?gId=26382.
[2] David Matas i David Kilgour, „Krvava žetva: Revidirani izvještaj o optužbama za prisilno uzimanje organa od praktikanata Falun Gonga u Kini”, 31. januar 2007, http://organharvestinvestigation.net/report0701/report20070131.htm#_Toc160145142
[3] https://www.upholdjustice.org/node/523
[4] Matthew P. Robertson, Jacob Lavee, „Pogubljenje putem nabavke organa: Kršenje pravila o mrtvom donoru u Kini”, The American Journal of Transplantation, 4. april 2022, https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/ajt.16969
[5] Jacob Lavee i Matthew P. Robertson, „U Kini, novi dokazi da su hirurzi postali dželati”, The Wall Street Journal, 31. maj 2022, https://www.wsj.com/articles/china-new-evidence-surgeon-doctor-execution-murder-prisoner-organ-harvesting-donor-uyghur-falun-gong-genocide-human-rights-world-health-organization-who-11654012796
[6] Matthew P. Robertson, et al., „Analiza službenih podataka o doniranju organa preminulih baca sumnju na kredibilitet kineske reforme transplantacije organa”, BMC Medical Ethics, 14. novembar 2019, https://bmcmedethics.biomedcentral.com/articles/10.1186/s12910-019-0406-6
[7] Intervju sa Huang Jiefu, 8. januar 2015. http://t1.cn-healthcare.com/article/20150108/content-468177.html
[8] Jiefu Huang, et al., „Pilot program doniranja organa nakon srčane smrti u Kini”, The Lancet, tom 379, broj 9818, stranice 862 – 865, 3. mart 2012, http://www.thelancet.com/journals/lancet/article/PIIS0140-6736(11)61086-6/abstract
[9] http://www.xinhuanet.com/english/2018-05/07/c_137161402.htm
[10] https://www.organdonor.gov/statistics-stories/statistics.html#glance
[11] http://www.transplant-observatory.org/summary/
[12] Ibid.
[13] „Misterija donacije organa”, Southern Weekly, Guangzhou, 26. mart 2010, http://news.163.com/10/0326/10/62MP5K0G00011SM9.html
[14] Chen Haibo, „Mnogi izazovi u doniranju organa”, Guangming Daily, 3. septembar 2013, http://guancha.gmw.cn/2013-09/03/content_8778961.htm
[15] Bing-Yi Shi, Li-Ping Chen, „Regulativa transplantacije organa u Kini: Teško istraživanje i spor napredak”, The Journal of the American Medical Association, 27. juli 2011, http://jama.jamanetwork.com/article.aspx?articleid=1104134
[16] http://web.archive.org/web/20060207021805/http://www.ootc.net/
[17] http://web.archive.org/web/20050317130117/http://www.transorgan.com/about_g_intro.asp
[18] Zhang Feng, „Novo pravilo za regulisanje transplantacija organa”, China Daily, 5. maj 2006, http://www.chinadaily.com.cn/china/2006-05/05/content_582847.htm
[19] David Kilgour, Ethan Gutmann i David Matas, „Krvava žetva/Pokolj: Ažuriranje”, 22. juni 2016, https://endtransplantabuse.org/an-update/.
[20] Ibid.
[21] http://www.amnesty.org/en/death-penalty/death-sentences-and-executions-in-2006
[22] http://online.wsj.com/news/articles/SB10001424052702304724404577298661625345898
[23] David Matas, et al., Državni organi: Transplantacijska zloupotreba u Kini, Woodstock (ON): Seraphim Editions, 2012, str. 49-62.
[24] David Matas i David Kilgour, „Krvava žetva: Revidirani izvještaj o optužbama za prisilno uzimanje organa od praktikanata Falun Gonga u Kini”, 31. januar 2007, http://organharvestinvestigation.net/report0701/report20070131.htm#_Toc160145138
[25] Ethan Gutmann, „Kineska jeziva žetva organa”, The Weekly Standard, 11. novembar 2008, https://www.washingtonexaminer.com/weekly-standard/chinas-gruesome-organ-harvest
[26] Prosječno vrijeme čekanja na jetru u Oriental Organ Transplant Center u Tianjinu je 2 sedmice. http://web.archive.org/web/20060207021805/http://www.ootc.net/
[27] Prosječno vrijeme čekanja na jetru u Organ Transplant Institute of the People's Liberation Army u Šangaju je 1 sedmica. http://web.archive.org/web/20050210151434/www.transorgan.com/apply.asp
[28] Vrijeme čekanja na jetru ili bubreg u China International Transplantation Network Assistance Center je 1-4 sedmice. http://web.archive.org/web/20041023183012/zoukiishoku.com/cn/jueding/index.htm
[29] Godišnji izvještaj China Liver Transplant Registry iz 2006. http://goo.gl/56yvai
[30] Wang Le, „Izgradnja mreže za registraciju transplantacije organa i usvajanje novog zakona o moždanoj smrti—rješenje za nedostatak donora za transplantaciju organa”, China Medicine News, 15. novembar 2004, http://www.100md.com/html/DirDu/2004/11/15/63/30/56.htm
[31] „Transplantacije organa uz upotrebu 6 organa od 1 donora nisu česte u Kini”, Guangxi News, 9. januar 2013, http://news.gxnews.com.cn/staticpages/20130109/newgx50eca3b5-6746649.shtml
[32] „U Kini, 98% izvora za transplantaciju organa kontrolišu druge strane, a ne Ministarstvo zdravlja”, Life Weekly, Sina.com, 7. april 2006, https://archive.is/Ixf9t
[33] Hong Kong: Ambasador SAD za međunarodne vjerske slobode poziva na okončanje progona Falun Gonga, Minghui, 10. mart 2019, https://en.minghui.org/html/articles/2019/3/10/176103.html
[34] „Ujguri prisiljeni na ljekarske preglede, uzimanje DNK uzoraka”, Radio Free Asia, 19. maj 2017, https://www.rfa.org/english/news/uyghur/dna-05192017144424.html
[35] Shanghai TV: 100 miliona ljudi širom svijeta uči Falun Dafa (1998), Falun Info TV, https://tv.faluninfo.net/shanghai-tv-100-million-around-the-world-are-learning-falun-dafa/
[36] Dobrodošli u Svjetski ujgurski kongres, World Uyghur Congress, https://www.uyghurcongress.org/en/
ČITAJ DALJE
Propaganda i cenzura KPK