Teror na djelu

Rana hapšenja hiljada praktikanata Falun Gonga otkrila su da su neki bili zvaničnici u centralnoj vladi, policiji, pa čak i vojsci. Praksa je privukla ljude iz svih slojeva društva, od fabričkih radnika do univerzitetskih profesora do članova porodica kadrova u Politbirou.

Jiang Zemin, kao šef ateističke, komunističke, totalitarne države, gajio je mnogo straha. Popularnost, brzi rast i sama veličina Falun Gonga predstavljali su ogromnu prijetnju. Ali isto tako i moć učenja u obnavljanju duhovnog života i tradicionalne kineske kulture u društvu — nešto što je komunistička partija pokušavala iskorijeniti decenijama.

Nakon sukoba sa partijskim Politbiroom, čija je većina bila protiv gušenja Falun Gonga, Jiang je praksu označio kao prijetnju Partiji i rekao da bi to bio međunarodni gubitak ugleda ako Falun Gong ne bi bio odmah uništen. Ljubomoran na popularnost Falun Gonga, naredio je da se praksa iskorijeni u roku od tri mjeseca, koristeći sva potrebna sredstva.

Ured 610 je vanzakonska policijska radna grupa odgovorna za izvršavanje misije eliminisanja Falun Gonga.

Ne postoji zakonodavstvo koje uspostavlja Ured 610 – nazvan po datumu osnivanja 10. juna 1999. – niti postoje zakoni koji preciziraju njegove ovlasti. Umjesto toga, osnovao ga je Jiang i objavio u svom govoru elitnim kadrovima više od mjesec dana prije nego što je Falun Gong zvanično zabranjen. Jiangove naredbe za novi biro? „Odmah organizujte snage“, „formirajte borbene strategije“ i „potpuno se pripremite za rad na dezintegraciji [Falun Gonga].“

Kopije Jiangovog govora o Uredu 610 odmah su distribuirane na svaki nivo kineske birokratije, govoreći kadrovima da „moraju sarađivati“ blisko sa Uredom 610 i njegovim podružnicama. Potpomognut činjenicom da su svi kineski sudije bili članovi Komunističke partije, Jiang je u suštini postavio agenciju iznad zakona.

Ured 610 je imao praktično neograničene ovlasti. Kineski ogromni sigurnosni aparat, uključujući policijske snage i obavještajne službenike, trebao je služiti na poziv Ureda 610. Od velikih korporativnih ureda do najmanjih kvartovskih organizacija, osoblje 610 je bilo ovlašteno da izdaje naređenja u bilo kojem naporu usmjerenom na pritvaranje praktikanata Falun Gonga.

Nadalje, Jiang je dao naređenja Uredu 610 da koristi „sva potrebna sredstva“, mandat koji je doveo do onoga po čemu je Ured 610 ubrzo postao najozloglašeniji – upotrebe ekstremne torture.

Počevši od jula 1999. godine, kada je KPK zvanično pokrenula kampanju protiv Falun Gonga, vratili su se mračni dani Kulturne revolucije.

Policija je upadala u domove, konfiskovala dragocjenosti, uništavala Falun Gong materijale i odvodila ljude u pritvorske centre ili logore za prisilni rad.

Kamioni su vozili ulicama sa postavljenim zvučnicima, kroz koje su zrakom prodirale osude Falun Gonga.

Novine iz Hong Konga izvijestile su da je 50.000 pojedinaca privedeno u prvoj sedmici progona. Zapravo, tokom prvih nekoliko sedmica, praktikanti Falun Gonga su okupljani i držani na stadionima jer se ogroman broj pritvorenika nije mogao smjestiti u brojne kineske pritvorske centre i zatvore.

Po nalogu vodstva KPK, lokalne vlasti širom zemlje uložile su sve napore da eliminišu Falun Gong knjige i druge promotivne materijale. Kineske vlasti su pretraživale knjižare, prodavce, multimedijalne prodavnice, kopirnice i štamparije, te kažnjavale svakoga ko je posjedovao ili distribuirao bilo kakve predmete povezane sa Falun Gongom.

Za samo tri mjeseca, kineske vlasti su konfiskovale, spalile i uništile desetine miliona Falun Gong knjiga, videokaseta, audio-kaseta i drugih srodnih materijala širom zemlje.

Uništavanje Falun Gong publikacija poslalo je signal kineskoj javnosti o ozbiljnosti režima u vezi s kampanjom. Međutim, ova vrsta javnog prikaza se izjalovila u očima mnogih koji su se ježili od pomisli na ponovno proživljavanje užasa Kulturne revolucije.

Masovno uništavanje Falun Gong knjiga također je jasno pokazalo da je režim nastojao uništiti sve dokaze koji bi lako mogli opovrgnuti izmišljotine i iskrivljavanja o vjerovanjima Falun Gonga koja će dominirati anti-Falun Gong propagandom u državnim medijima. Tragično, ovo je bilo efikasno. Kako je javnost izgubila pristup Falun Gong knjigama, centralne propagandne agencije i mediji popunili su prazninu iskrivljavanjem učenja Falun Gonga kako bi opravdali kampanju protiv grupe.

Oktobar 1999. • Kampanja progona protiv Falun Gonga bila je u trećem mjesecu.

Bez kanala za javno istupanje i u sve brutalnijem okruženju koje ih je okruživalo, nekoliko Kineza koji su prakticirali Falun Gong tajno je organiziralo konferenciju za novinare u Pekingu sa zapadnim medijima. Pozvani su reporteri iz Reutersa, Associated Pressa i New York Timesa.

Tokom konferencije za novinare, praktikanti Falun Gonga otkrili su medijima šta su pretrpjeli u progonu i objasnili da jednostavno žele okruženje za slobodno prakticiranje svoje vjere.

Fotografije sa konferencije za novinare dospjele su na naslovnu stranu New York Timesa sljedećeg dana.

Dva praktikanta Falun Gonga koja su prisustvovala konferenciji kasnije su mučena do smrti u kineskom pritvoru.

Kineske vlasti počele su uznemiravati strane novinare koji su izvještavali o razvoju akcije protiv Falun Gonga.

Petorici stranih reportera koji su prisustvovali tajnoj konferenciji za novinare kineske vlasti javne sigurnosti privremeno su oduzele akreditacije. Sljedeće sedmice, kinesko Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo je ove novinare da im izda upozorenja. Jednom od stranih reportera izrečena je vrlo stroga opomena koja je opisana kao „samo korak do protjerivanja.“

26. decembar 1999. • Jasno tempirano tako da zapadni mediji vjerovatno neće to primijetiti, dan nakon Božića, kineska vlada je organizirala montirani proces, osudivši četiri istaknuta praktikanta Falun Gonga na sedam do osamnaest godina zatvora.

Kineski zvaničnici spriječili su strane medije da izvještavaju o montiranom suđenju, a daljnji detalji nisu objavljeni jer izvještavanje zapadnih medija nije bio cilj. Suđenje je emitovano širom Kine (gdje Božić nije veliki praznik), šaljući snažnu poruku da se javnost odvrati od daljnjeg prakticiranja Falun Gonga.

Human Rights Watch osudio je oštre kazne. „Ovi članovi Falun Gonga nikada nisu trebali biti uhapšeni, a kamoli dobijati teške kazne.“

25. oktobar 1999. • Smrt 17-godišnje Chen Ying bio je prvi potvrđeni izvještaj o smrti jednog praktikanta Falun Gonga u policijskom pritvoru.

U narednim mjesecima uslijedilo je više izvještaja, mnogi uključujući detalje o mučenju i teškom zlostavljanju u pritvoru.

Zbog poteškoća i rizika povezanih sa prikupljanjem detalja o smrtnim slučajevima u pritvoru i prenošenjem tih detalja radnicima za ljudska prava izvan Kine, često bi prošle sedmice ili mjeseci od događaja do objavljivanja slučaja.

Do sredine 2000. godine, obrazac je bio očigledan: praktikanti Falun Gonga su rutinski mučeni u pritvorskim objektima širom Kine, a u mnogim slučajevima ljudi su umirali od mučenja. Nadalje, sloboda da se „koriste sva potrebna sredstva“ kako bi se praktikanti Falun Gonga prisilili da odustanu od svoje vjere rezultirala je raširenim zvjerstvima.

20. april 2000.

„Dan prije nego što je Chen Zixiu umrla, njeni tamničari su ponovo zahtijevali da se odrekne svoje vjere u Falun Dafu. Jedva pri svijesti nakon ponovljenih udaraca električnom palicom, 58-godišnjakinja je tvrdoglavo odmahnula glavom.

Razjareni, lokalni zvaničnici naredili su gospođi Chen da trči bosa po snijegu. Dva dana mučenja ostavila su joj noge modre, a kratka crna kosa bila joj je slijepljena gnojem i krvlju, rekli su cimeri i drugi zatvorenici koji su svjedočili incidentu. Ispuzala je van, povratila i srušila se. Nikada nije povratila svijest i umrla je 21. februara.“

Tokom 2000. godine, Ian Johnson iz Wall Street Journala objavio je revolucionarnu seriju članaka koji su detaljno opisali brutalno pojačavanje nasilja kineskog režima prema praktikantima Falun Gonga i kako su direktive za kampanju dolazile direktno iz Pekinga.

Gospodin Johnson je osvojio Pulitzerovu nagradu 2001. godine za ovu seriju o Falun Gongu, izvještavajući da su zvaničnici u Kini dobili eksplicitne naredbe da muče i osakate praktikante Falun Gonga koji nisu napustili svoja uvjerenja.

Godinu dana nakon Johnsonovih članaka, Washington Post je objavio članak u kojem se detaljno navodi kako su lokalni zvaničnici dobili eksplicitne naredbe da muče i osakate praktikante Falun Gonga koji nisu napustili svoja uvjerenja.

August 2001.

„Nakon godinu i po dana poteškoća u suzbijanju pokreta, vlada je ove godine po prvi put dozvolila sistematsku upotrebu nasilja protiv grupe, uspostavila mrežu klasa za ispiranje mozga i započela mukotrpan napor da iskorijeni sljedbenike kvart po kvart i radno mjesto po radno mjesto.“

Januar 2000. • Mjesecima su državni mediji bili zasićeni izmišljenim izvještajima koji su klevetali Falun Gong.

Praktikanti Falun Gonga su izbacivani sa univerziteta i otpuštani sa posla. Njihove domove je policija po volji pretresala, a svako ko je prakticirao suočavao se sa stvarnom prijetnjom da ga policija u bilo kojem trenutku odvede.

Mnogi bi bili poslani u logore za prisilni rad bez suđenja.

Svi zvanični kanali za žalbu vladi bili su zatvoreni.

I tako, nemajući se kome drugom obratiti, praktikanti Falun Gonga počeli su javno apelirati na Trgu Tiananmen.

U početku su demonstracije bile male i samo povremene, ali ubrzo su ljudi počeli pristizati u Peking iz svih krajeva Kine kako bi stali na trg, podigli transparent sa osnovnim načelima Falun Gonga — Istinitost, Dobrodušnost i Tolerancija — i proglasili svoju nevinost.

„Članovi Falun Gonga su neočekivani demonstranti“, primijetio je Reuters u svom izvještaju o kineskim praktikantima koji su apelovali na vlasti. „29. oktobra, desetine članova su eskalirale svoju građansku neposlušnost sjedeći u položaju lotosa na trgu i ostajući stoički tihi dok ih je policija udarala nogama, šakama i vukla za kosu do kombija.“

„Ne mrzimo ljude koji nas tuku. Razumijemo da im je ispričano previše laži. Oni ne znaju istinu o nama“, objasnio je jedan praktikant.

Uprkos prisustvu javne sigurnosne policije, naoružane policije i policije u civilu svuda na Trgu, praktikanti su nastavili dolaziti i neumorno izlagati laži KPK javnosti.

4. februara 2000. godine, na Kinesku lunarnu Novu godinu, grupa Falun Gong praktikanata je tek počela prakticirati svoju meditaciju na Trgu Tiananmen kada je „policija odmah nasrnula na demonstrante, trčeći prema njima iz svih uglova trga. Udvarali su ih nogama, šakama i vukli ih za noge, gurali ih u kombije i odvezli“, izvijestio je AFP 5. februara 2000. godine. „Kineska policija je uhapsila stotine, a možda i hiljade praktikanata“, navodi se u izvještaju.

Godine 2001., izvještaj Odjela za javnu sigurnost Partije otkrio je da je samo na Trgu Tiananmen trošak hapšenja Falun Gong praktikanata iznosio do 2,5 miliona juana dnevno, što je gotovo 910 miliona juana godišnje.

U cijeloj zemlji, od gradova do udaljenih ruralnih područja, od policije u policijskim stanicama i odjelima javne sigurnosti do osoblja u svim podružnicama „Ureda 610“, Jiang Zemin je zaposlio najmanje nekoliko miliona ljudi da progone Falun Gong.

Troškovi samo za plate vjerovatno su prelazili sto milijardi juana godišnje.

Štaviše, Jiang je potrošio ogromne sume novca na proširenje logora za prisilni rad i izgradnju centara za ispiranje mozga i sistema nadzora. Također je koristio novčane poticaje kako bi ohrabrio veći broj ljudi da učestvuju u progonu Falun Gonga. U mnogim područjima, nagrada za hapšenje Falun Gong praktikanta iznosila je nekoliko hiljada ili čak deset hiljada juana.

Nakon skoro 18 mjeseci bijesne kampanje KPK, kineska javnost je i dalje izražavala prezir prema Jiangovom progonu Falun Gong praktikanata. Kampanja za okretanje javnog mnijenja protiv Falun Gonga činila se osuđenom na neuspjeh.

Frustracija vodstva KPK zbog neuspjeha da brzo i temeljito razbije Falun Gong bila je očigledna u njihovom medijskom izvještavanju. Do 2001. godine, suprotno ranijim izjavama kineske vlade, rat protiv Falun Gonga još uvijek nije bio dobijen, a „široke narodne mase“ su morale biti natjerane da shvate „žestinu [njihove] bitke s Falun Gongom“.

Kao takvi, Jiang i njegovi poslušnici su skovali plan…

23. januar 2001. • Kineska je Nova godina, uoči novog milenijuma. Pet osoba se navodno samozapalilo na Trgu Tiananmen. U roku od nekoliko sati, kineske vlasti su preplavile državne medije jezivim fotografijama događaja, tvrdeći da su se samozapalili praktikanti Falun Gonga.

Nekoliko dana kasnije, članak u Washington Postu otkrio je da najmanje dvoje samozapaljenih nikada nije viđeno kako prakticiraju Falun Gong. Daljnji dokazi otkriveni u narednim sedmicama otkrili su da je incident bio insceniran.

Međutim, unutar Kine, gdje su državni mediji bili zasićeni programima koji su optuživali učenja Falun Gonga za izazivanje tragedije, incident je postao ključno oruđe kineskih vlasti za preokretanje javnog mnijenja protiv Falun Gonga.

U roku od mjesec dana, vlasti su izdale i počele širiti sjajne brošure koje su sadržavale fotografije spaljenih tijela u boji. Novi val propagandnih napora preplavio je vijesti, televizijske programe, škole i radna mjesta. Podsjetnici na događaj bili su dostupni svuda, danonoćno.

Oko osam miliona učenika širom nacije pridružilo se propagandnim i obrazovnim aktivnostima koristeći izloge, postere, letke i video prikaze kako bi osudili Falun Gong. Anti-Falun Gong časovi su zakazani u školama; a 12 miliona mladih širom zemlje navodno je pismeno osudilo Falun Gong.

Beskrajno propagandno izvještavanje o ovom incidentu "samospaljivanja" pretvorilo je širu javnost od simpatizera Falun Gonga u ljude koji su ravnodušno prihvatili represiju. Slučajevi zločina iz mržnje protiv praktikanata Falun Gonga značajno su se povećali, a Jiangov režim iskoristio je priliku da pojača progon.

Prema nepotpunim statistikama, tokom prvih osamnaest mjeseci progona, 173 praktikanta su progonjena do smrti. Nakon incidenta "samo-spaljivanja", broj smrtnih slučajeva naglo je porastao na 869 u narednih trideset i šest mjeseci.